Disanje nije samo izmjena kisika i ugljičnog dioksida – ono je izravno povezano s našim živčanim sustavom. Kada dišemo brzo i plitko, tijelo doživljava to kao signal stresa. Kada dišemo sporo i duboko, šaljemo mozgu poruku da smo sigurni i da se može opustiti.
Naš autonomni živčani sustav ima dvije glavne komponente: simpatički („bori se ili bježi“) i parasimpatički („odmor i probava“). Brzo disanje aktivira simpatički sustav – što je korisno kada se nalazimo u stvarnoj opasnosti. No, u svakodnevici često smo pod stresom bez stvarne prijetnje, a tijelo svejedno reagira kao da je ugroženo.
S druge strane, produženi izdasi, sporo disanje i vježbe disanja koje uključuju svjesnu kontrolu daha potiču aktivaciju parasimpatičkog sustava. To dovodi do smanjenja otkucaja srca, spuštanja krvnog tlaka i osjećaja opće smirenosti.
Primjer jedne takve tehnike je „disanje 4-7-8“: udah na nos 4 sekunde, zadržavanje daha 7 sekundi, izdah na usta 8 sekundi. Ova jednostavna vježba, kad se prakticira redovito, može pomoći u smanjenju tjeskobe i jačanju osjećaja kontrole nad vlastitim tijelom.
Znanost nam tako potvrđuje ono što drevne tradicije već tisućljećima znaju – dah je most između tijela i uma. Naučimo ga koristiti svjesno.